Bubrezno zatajenje u pasa i smrt

Kaničko bubrezno zatajenje je jedan od vodećih uzroka smrti u pasa starijih od 10 godina. Kako bubrezi staraju, oni počinju gubiti svoju sposobnost filtriranja toksina i otpadnih produkata u psovom krvotoku i zatim ih pravilno usmjeravati da se eliminiraju putem urina ili fekalije. Postoje neke preventivne mjere koje vlasnici pasa mogu poduzeti da usporiju proces. Ali za većinu kanina oboljelih od ove bolesti, kaničko bubrezno zatajenje je jednostavno dio procesa staranja.

Vrste

Postoji dvije vrste kaničkog bubrežnog zatajenja. Prva je iznenadni početak bubrežnog zatajenja. Njezini uzroci uključuju brzo djelujuću dehidraciju ili infekciju, zagušeno srčano zatajenje, toplinski udar, šok, krvne trombe u bubregu ili otrovanje koje se može dogoditi kad pas izliza antigriz sa kolnika. Druga vrsta bubrežnog zatajenja koja pogađa pse zove se kronično kaničko bubrezno zatajenje. Ona se razvija vremenom i povezana je s imunološkim nedostatcima, parazitima, lošom ishranom, bubrežnim kamenjem, rakom i strukturnim manama unutar samog bubrega.

Otklanjanje/Prevencija

Osim iznenadnog oblika kaničkog bubrežnog zatajenja, bolest je teško otkriti. To je zbog strukture bubrega samog. Bubrezi su sastavljeni od nefrona, koji su mikroskopska biološka jedinica koja radi filtriranje rad. Kanini se rađaju s tisućama nefrona. Ne svi rade isto vrijeme. Kako pas starije i ili bubreg je previše zamijenjen, neki nefroni umru. Ostali nefroni preuzimaju. Naposljetku nema dovoljno nefrona da rade filtriranje rad i zatajenje može početi. To je razlog zašto veterinari preporučuju hranjenje visokokvalitetnim proteinim dijetama i vitaminskim dodatcima kako bi odgodili proces staranja.

Simptomi

Psi s bubrezima koji počinju zatajeti imaju značajne povečanje u onome koliko često i koliko puno vode piju i koliko često uriнирају. Oni često iskušavaju inkontinenciju ili curenje urina noću. Dijareja, povraćanje, gubitak težine, umor, letargično ponašanje, deprimiran izgled, bledo đulje i opća slabost su također simptomi bubreznog zatajenja.

Dijagnoza

Veterinari koriste raznovrsne krvne i urinske testove za identifikaciju kaničkog bubrežnog zatajenja. Povećane razine fosfora i povećani urejski azot ukazuju na to da otpadni produkti normalno filtrirani bubrezima nisu uklonjeni. Veliki padovi ili veliki porasti proteina i bakterija u urinu su također pokazatelji bubrežnog zatajenja.

Napredovanje

Jednom kada je dijagnoza potvrđena, veterinari koriste dodatne testove da odrede razinu napredovanja bolesti. Uzimajući abdomnalne rentgen i/ili ultrazvučne slike, veterinari mogu vidjeti veličinu oboljelog bubrega. Općenito, manji bubreg je od njegove normalne veličine, naprednija je bolest.

Liječenje

Nema ljeka za bubrezno zatajenje. Jednom kada počne, pas može živjeti mjesecima ili godinama. Hranjenje psa dijetom s manje proteina ali višekvalitetnijim proteinima i čineći vodom dostupnom može pomoći smanjiti rad napetog bubrega koji mora filtrirati otpadne proizvode. Smanjenje stresa i održavanje temperature kontroliranog okruženja bez iznenadnih vrućih ili hladnih promjena za kanička s bubrežnim zatajenjem poboljšava psov udobnost. Dok je skupo, bubrezna dijaliza je dostupna za pse. Bubrezne transplantacije za kanine se obavljaju u nekim veterinarskim fakultetima u SAD-u na istraživačkoj bazi s ograničenim uspjehom.

Osjetljive rase

Zbog određenih genetskih čimbenika, neke rase pasa su vjerojatnije da razviju kaničku bubrežnu bolest. Ove rase uključuju kokerspanjele, lhasu apso, ših cuzu, njemačkog ovčara, norveškog elkhounda, dobermana pinčera, zlatnog retrivera, meko-dlake pšenične terijere, bik terijera, cairn terijera i samojeda.