Maseterna miositis može se zvati i masticatorna mišićna miositis (MMM) ili masticatorna miositis. Povijesno, bolest je također zvana eozinofilna miositis ili atrofična miositis. Masticatorna miositis je autoimuni poremećaj koji pogađa mišiće koji dopuštaju psu da žvača. Bez rano i agresivnog liječenja, ova bolest može uzrokovati neobratnu disfunkciju vilice.
Masticatorni mišići
Masticacija je druga riječ za žvakanje. Kad pas žvača, on koristi nekoliko skupina mišića u svojim slapovima i vilici. Najveći mišić u njegovoj vilici zove se maseterni mišić. Ostali mišići uključeni u žvakanje uključuju temporalne mišiće, medijalne i lateralne pterigoidne mišiće i rostralni digastrični mišić. Svi ovi mišići mogu postati upalni i bolni kada pas ima masticatornu miositis.
Autoimuni poremećaj
"Miositis" znači "upala mišića." Normalna upala se događa kada bijelе krvne stanice napadaju štetne strane tvari poput bakterija i virusa. Ali ponekad imunski sustav pogrešno tretira zdravo tijelo tkivo kao da je prijetnja, uzrokujući upalu u zdravom tkivu. To se zove autoimuni poremećaj. Usporedni neuromuskularni laboratorij izvještaj o masticatornoj mišici miositisu objašnjava da psovi žvački mišići sadrže posebne molekularne strukture zване tip 2M mišićna vlakna. Ako pas ima masticatornu miositis, imunski sustav napada zdrava 2M mišićna vlakna. Ovi napadi uništavaju vlakna i uzrokuju oteklinu, bol, atrofiju i ožiljenje masticatornih mišića.
Simptomi masticatorne miositisa
Pas s masticatornom miositisit će imati teškoće žvakanja. Vilica i strane glave mogu biti naduvane i bolne na dodir. U naprednim slučajevima pas može biti nemoćan otvoriti svoju vilicu (trismus). Mar Vista Animal Medical Center preporučuje korištenje krvnog testa koji provjerava 2M protutijela da potvrdi dijagnozu masticatorne miositisa.
Psi u riziku
Prema Mar Vista Animal Medical Center, masticatorna miositis može se dogoditi u bilo kojojrasi psa, ali čini se da je čestija u velikim rasama poput njemačkih ovčara, labradora retrivera, zlatnih retrivera, kavalierskih kinga Charlesa španjela i dobermana pinčera. Bolest takođe čini da cilja mlade pse, s tri godine kao prosječnom dobi početka.
Liječenje masticatorne miositisa
Prema vlasničkom informativnom listu objavljenom od Michigan Veterinary Specialists, psi s masticatornom miositis liječe se velikim dozama kortikosteroida poput prednisona ili deksametazona. Vrlo visoke doze ovih lijekova će potisnuti imunski sustav i zaustaviti štetne napade na masticatorne mišiće. Jednom kada se vilicna funkcija vratila u normalno, doza lijeka se polako smanjuje kroz period od četiri do šest mjeseci. U nekim slučajevima, niska doza lijeka se nastavlja indefinitno da se spriječi ponavljanje bolesti.